mateO'

Pred vama je posljednji moj text objavljen na stranicama Metox bloga.
Donosim ga u cijelosti .





Objavljeno: 27.08.2012.
Piše: Mateo za Metox Blog

Nisam sportski fanatik, ne volim sapunjare jer me uhvati popizditis kad nemogu dokučiti tko koga tuca.Volio sam dobre dokumentarce, sve dok me Đelo nije izludio pričama o dinosaurima.


Nikada neću shvatiti osobe koje se ne smiju. Uvijek se sjetim nervoznog i nadrkanog bivšeg profesora. Taj se nikada nije nasmijao. Imao sam dojam da mu je čeljust malo defektna. Fuj koja gubica. Često sam znao pripremiti kilu kokica i gledati humoristične serije, to me opušta.Smijao bih se od srca, a kažu da je to zdravo.

Nekada su bile zanimljive naše domaće humoristične serije. Danas se ne smijem, toliko sam tužan da plačem.

Donosim vam dašak atmosfere sa imaginarne sahrane domaćeg humora.

Sve sam ih okupio, baš kako i priliči skupnoj sahrani domaćeg užasa. Svi su tu, Kraljica mode Nina Brlek i onaj špicasti Pupi, Kunić i Grospička, prodavačice Biba i Đurđa,Grof i Koma,Miki s Lipe 35, bitange sa HRT-a, luđaci sa periferije, te ostala mnogobrojna rodbina i neprijatelji.

Žao mi je što je ovako ispalo, imali su svi šansu da me nasmiju, nažalost nije im upalilo. Sahrana je bila jedino kvalitetno rješenje.

Smarajuće repriziranje je očigledno ukorijenjeno na našem prostoru, pa tako Naša mala klinika kao i Ne daj se Nina u repriziranju obaraju rekord. Svaka scena se unaprijed zna, a njihova neduhovita klepetanja kose se sa svim zakonima humora.

Bitange i princeze kao jako loše kopije slavnih Prijatelja, već su odavno trebale biti na dnevnom redu za eliminaciju. Iako je zapravo glumačka postava u odnosu na koncept same serije jako dobra. Humor je nažalost nešto gdje se ne snalaze najbolje. Bitorajcu je mjesto u potresnim filmovima domaće proizvodnje sa puškom preko ramena, Filipoviću u vrućim foteljama kvizova, a ostatak svakako nemam gdje svrstati.

Priča o Bibinom svijetu je sve samo ne zanimljiva. Radni dan prodavačice koja svakodnevno ustaje na lijevu nogu, sarkastične izjave iz sekunde u sekundu. Kočim se od smijeha.

Ne mogu se pohvaliti da imam nešto pretjerano zanimljivo susjedstvo, ali definitivno imaju više smisla za humor od Zauvijek susjeda sa Nove. Moja susjeda je starica na izmaku snaga, ima odlične viceve o životu i smrti.To je moja ''zauvijek susjeda''. Ekipa na Novoj je koma čovječe.

Pitam se hoće li se ikada zatvoriti onaj lokal Nad lipom 35, svaki put kad čujem ''jel me netko tražio'', protrnem od iritacije. Pričanje bezveznih viceva u pauzi nekog pjevača ne predstavlja nikakav humor. Zato počivao u miru.

Split mi se oduvijek sviđao, ali kada sam na tv-u vidio kakvu periferiju ima, ostao sam razočaran i tužan. Periferija city, još jedan pokušaj i još jedno veliko ništa.Pa kako će Begovićka biti duhovita, uz tolike životne brodolome. Posljednji pozdrav stanovnicima periferije.

Dragi moji, evo vraćam se kući sa sahrane. Moram priznati da se osjećam mnogo bolje, svi su dva metra pod zemljom. Nakon mog kratkog govora, kojega sam dugo spremao svi su ostali hladni. Znam i zašto, shvatili su najzad, da je pokojni domaći humor bio sve samo ne to.

Sada vas napuštam, sa željom da uskoro pogledamo nešto doista smiješno. Nešto da napokon, umremo od smijeha.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Metox bloga.

Do sada smo se nagledali nogometnih evenata na pretek, vidjeli sve i svašta, navijali, ludovali, bili sretni, pa tužni, plakali, skakali, vrištali, pa smo sudcu jebali mater, pa je bio i peder, i prašumska životinja.Padali smo, lomili ruke i noge, igrali uz huligane, uz baklje, sa punim i sa praznim tribinama.
Sve to više nije fora.Sisa je hit.


Ne znam zašto pišem u jednini, čak četiri sise na Euru predstavljaju Hrvatsku, uzmemo li u obzir da žena ima dvije sise.

Prije neki dan , upalim tv i vidim dvije gospođe srednjih godina, malo ofucane i istrošene sa još uvijek friškim strijama po celulitnom trbuščiću, u dresovima kockaste teme, sa sisama do pupka, a na njima ruke nekog sretnog dobitnika koji ponosno pozira pred kamerom.. Izraz njegovog lica odgovarao je onome kad mališan dobije kinder jaje i čeprka prstićima tražeći igračku.

Potrudio sam se da shvatim o čemu se zapravo radi, iako trud nije bio nužan jer su gospođe preplavile sve masovne medije svojim atributima. Upalim tv vidim sise, upalim računalo, vidim sise, prelistam novine, i tu ih sretnem, ali se malo zadržim i pročitam text.

Naša su vrijedna njuškala nanjušila gospođu sa slike. Koja nije Ukrajinska prostitutka, Berlinska kurva, playboyeva zečica, ili porno glumica.

Ovoga puta sise pripadaju referentici u Ministarstvu kulture. Ironično ali izgleda istinito.
Kulturan čin zaposlenice u kulturi, da ili ne ? Pitam iz razloga što nailazim na opravdanja. Privatna stvar, možda i jest ali ne i za osobu ovakvog profila. Etika i moral, mačku o rep.

Često puta se zagubi ta smisao etičkih normi koje društvo propisuje. Sjećam se ne tako davnih natpisa u crnim kronikama o Hrvatima kao nogometnim huliganima, o kamenovanjima pedera i sličnim pričama necivilizacije koje bacaju ljagu na čitavu zemlju.Sada je to ''afera sisa'' o čemu će se vjerojatno pričati na sve četiri strane svijeta. Reklama za deset.

I dok su nam u ministarstvu obrazovanja neobrazovani, u financijama pljačkaši, u okolišu zagađivači, a u zdravstvu bolesnici, u kulturi je jedna teta nekulturna i ima velike sise.

Na domi ništa novo. Dosadno , nezanimljivo , i uvjek ista priča za poludjeti.
Red sapunjara , red reklama i tako u krug , pa mi se zavrti uglavi.



Najgenijalnija mi je njihova krilatica '' ljubav te čeka doma'' ja bih je , ako smijem malo izmjenio pa bi to bilo nešto kao '' glupost te čeka doma''.
Ne pišem to samo iz hira ako to mislite. Baš zbog toga , evo nekoliko primjera bezveznih doma formata.

Prvo ''protresimo'' koktel
Čisti i očiti copy past ''In magazina'' . Mislim da je i ptičicama na grani jasno da je taj njihov koktel toliko bezvezan i očajan , i da ga narod gleda samo onda kad je prisiljen , odnosno kad nema izbora.Priče i prilozi , sve viđeno još prije Krista a oni nam uporno to stavljaju pred nos.

Znate li plesati , i sa time je slična situacija .Konj bi dosad naučio engleski valcer koliko se vrti taj ples .

Jamie Oliver nije loš , zanimljive kulinarske fore i uvjek nešto novo. Iako mislim da je tih formata sa kuhanjem općenito i previše , nekad mi se dogodi da prebacivanjem programa uvjek naletim na nekakvo kuhanje i nekakve večere , i onda bezveze postanem gladan.Sve u svemu bolje i Jamie nego onaj iritantni francuzer Stefan kojeg rtl uporno uzdiže među zvijezde.

Ne znam samo čemu služi ponovno i ponovno repriziranje Naše male klinike i svih unutarkliničkih luđaka. Taj pokušaj humora je stvarno samo pokušaj , ne znam tko bi normalan gledao ''NMK '' i smijao se njihovim kretenskim forama.Pitam se o čemu razmišljaju kada puste u program ''leš'' hrvatskog humora.

Posebna su priča okorjele prapovjesne sapunjare koje na domi ponovno oživljavaju u punom svijetlu , kao na primjer popularna meksička žalopojka Esmeralda.
Ne smijem zaboraviti Evu Lunu , Marisol , Rosalindu , Elenu ...Ma zakleo bih se da je bilo još neko žensko ime u pitanju , no nema veze.

Koliko znam serije sa vampirima su sad postali nekakav hit među tinejdžerima , pa su tako Vampirski dnevnici poprilično gledani . Uopće me to ne čudi , u svakom slučaju bolje gledati vampire i nadrealistične serije nego sapunjare i njihove zaplete i rasplete koji te zbune kao malog majmuna.

Isfurane emisije , antičke sapunice , pa reprize repriza .Tako vam je to na našoj domi , ili kako je ja u posljednje vrijeme volim zvati ''reciklaži tv''.

Hrt-ova emisija ''Misija zajedno'' doslovce ruši sve pred sobom , izborom tema , gostiju , i odličnom humanom i akcijskom atmosferom. Zadnja emisija opet se temeljila na pojedinim rupetinama u zakonu i gadostima koje dosežu vrhunac , a kojima nitko ne staje u kraj.



U prvom dijelu emisije predstavile su nam se ogorčene i istovremeno egzistencijalno ugrožene radnice kamenskog koje su nam ispričale svoju priču o svemu što se u njihovom radničkom i poštenom životu , promijenilo pod utjecajem velikih lopovskih sila koje su im nakon toliko godina oduzele nekad siguran kruh u rukama.

Da je nekad ''lijepa naša'' pretvorena u ''rascjepana naša'' , to je već dječici u Bandićevim vrtićima jasno , ali ovakvo maltretiranje i ispiranje mozgova od strane hijerarhijski najviših luđaka , pretvorilo se u pravi horor koji trese zemlju poput nekakve groznice.

Niti ovaj put nije prošlo bez tog , sad već učestalog izgladnjavanja , a ljudi samo žele raditi , na kraju dana donijeti kruh u kuću i leći nasmijani i zadovoljni. Takvo nešto radnicama kamenskog pretvorilo se u najdalji i najtamniji san. Misija zajedno i njihova , po meni najsvjetlija točka Sanja Mikleušević Pavić , dala nam je uvid u životne situacije prevarenih radnica.

Napokon su pred kamere stavili prave osobe , osobe koje znaju pravu istinu a proživljavaju pravi pakao .Možda njihov razgovor sa ljupkom voditeljicom neće riješiti problem koji su im stvorili ti neki bogati i moćni gadovi o kojima ne želim pisati jer nemam prikladnih riječi , možda neće doprijeti do pravih i poštenih ušiju ( ako uopće postoje poštene uši u nepoštenom svijetu) .

No ono u što sam siguran je to , da su svi oni pošteni i svi oni koji znaju što znači ostati bez posla u pedesetoj , odbačen kao živina , korak do zaslužene i spokojne mirovine , da su barem oni srcem i dušom uz ove izmučene dame velikog karaktera .

U nastavku emsije ponovno se govorilo o najaktualnijem filmu domaće produkcije redatelja Branka Schmita ''Ljudožder vegetarijanac'' , koji je podigao ogromnu prašinu u ''zdravstveno-lopovskoj'' kremi.

Film je ni više ni manje , protresao stanje kakvo susrećemo među zidovima hrvatskih bolnica , a koje je zastrašujuće i sveprisutno odvajkada , pa se kao i uvjek , spašavajući velike guzice , itekako odlično zataškava.

Svi poslovi odvijaju se u svijetu mraka , kojeg kreira sam ljudožder , odnosno ginekolog imenom Mrkan. Koliko je Mrkana u hrvatskom zdravstvu bolje i ne pomišljati , razlika je u tome , što je ovaj filmski Mrkan samo ljudožder.

Pravi Mrkani koji haraju bolničkim hodnicima poput superheroja , a prije pet godina su nekome osjekli nogu , ili ubili nedužnu bebicu jer nisu znali obaviti svoj zadatak ''po Hipokratu'' , e to su te ljudožderčine koje treba istrijebiti , ne samo gomilati njihova imena po arhivama sudova .

Svakako bih preporučio film koji je po meni pravi uvid u situaciju koja je pustila korjenje u zdravstvu a koja se ne rješava. Opet i opet i u vijeke vijekova.

Na osmom katu Daniele Trbović posljednjih dana priča se o jako zanimljivim temama što je pravo osvježenje cijelom htv-u . Vjerovatno su te promjene stigle s proljećem .



Slučajno sam prije neki dan svoj daljinski upravljač podredio htv-u i emisiji 8. kat i pozitivno se iznenadio shvativši temu emisije.

Naime brbljalo se o tom okorjelom celibatu u katoličkoj crkvi. Iako mi je ta tema već postala čisti dosadluk i monotonija za moje uši , jako zanimljive goste sa zanimljivim ispovjedima ugostila je Danči , i opet me potaknula na razmišljanja o toj temi koja je po mom sudu toliko očajna.

Dok svi vjerski službenici ulaze u brak i osnivaju obitelji , naši se popovi , svećenici i kako se već zovu zadovoljavaju na druge načine svima nama poznate , sve to zbog nekakvog celibata koji ne graniči sa zdravim razumom.

Odani Bogu , crkvi i vjernicima . Sve je to u redu i sve je to što bi se reklo ''po božjem sudu'' , ali dok je to doista tako.
Jedno je biti odan vjernicima kao pop , a drugo je biti odan nekom seoskom dječačiću na jedan jako odvratan način. To je bolest koja se proširila brzinom svjetlosti , a rješava se puževim koracima.

Među Danielinim gostima našao se čovjek koji me svojim svjedočanstvom o još jednom monstrumu , zaprepastio. Ispričao je što mu je činio svećenik u sakristiji . Nakon vjeronauka uveo bi ga u sakristiju i pred križem i Isusovim tijelom ispitivao bi ga o tome kako masturbira , koliko sjemena izlazi da li je mala ili velika žlica. Onda bi se uzbudio i pipao ga.
Ovakvih primjera je nebrojivo mnogo , ali se tako dobro zataškavaju.


Naš divni Benedikt zaprijetio je da se pedofilija iz crkve izgoni ognjem i mačem i misli problem riješen. Dok on miriše najnovijim mirisom kojekakvih trava dizajniranim specijalno za prvo ime Vatikana , njegova braća u celibatu masovno smrde na pedofile.