mateO'
08.09.2012., subota
Na sahrani humora - Metox blog
Pred vama je posljednji moj text objavljen na stranicama Metox bloga.
Donosim ga u cijelosti .  Objavljeno: 27.08.2012. Piše: Mateo za Metox Blog Nisam sportski fanatik, ne volim sapunjare jer me uhvati popizditis kad nemogu dokučiti tko koga tuca.Volio sam dobre dokumentarce, sve dok me Đelo nije izludio pričama o dinosaurima. Nikada neću shvatiti osobe koje se ne smiju. Uvijek se sjetim nervoznog i nadrkanog bivšeg profesora. Taj se nikada nije nasmijao. Imao sam dojam da mu je čeljust malo defektna. Fuj koja gubica. Često sam znao pripremiti kilu kokica i gledati humoristične serije, to me opušta.Smijao bih se od srca, a kažu da je to zdravo. Nekada su bile zanimljive naše domaće humoristične serije. Danas se ne smijem, toliko sam tužan da plačem. Donosim vam dašak atmosfere sa imaginarne sahrane domaćeg humora. Sve sam ih okupio, baš kako i priliči skupnoj sahrani domaćeg užasa. Svi su tu, Kraljica mode Nina Brlek i onaj špicasti Pupi, Kunić i Grospička, prodavačice Biba i Đurđa,Grof i Koma,Miki s Lipe 35, bitange sa HRT-a, luđaci sa periferije, te ostala mnogobrojna rodbina i neprijatelji. Žao mi je što je ovako ispalo, imali su svi šansu da me nasmiju, nažalost nije im upalilo. Sahrana je bila jedino kvalitetno rješenje. Smarajuće repriziranje je očigledno ukorijenjeno na našem prostoru, pa tako Naša mala klinika kao i Ne daj se Nina u repriziranju obaraju rekord. Svaka scena se unaprijed zna, a njihova neduhovita klepetanja kose se sa svim zakonima humora. Bitange i princeze kao jako loše kopije slavnih Prijatelja, već su odavno trebale biti na dnevnom redu za eliminaciju. Iako je zapravo glumačka postava u odnosu na koncept same serije jako dobra. Humor je nažalost nešto gdje se ne snalaze najbolje. Bitorajcu je mjesto u potresnim filmovima domaće proizvodnje sa puškom preko ramena, Filipoviću u vrućim foteljama kvizova, a ostatak svakako nemam gdje svrstati. Priča o Bibinom svijetu je sve samo ne zanimljiva. Radni dan prodavačice koja svakodnevno ustaje na lijevu nogu, sarkastične izjave iz sekunde u sekundu. Kočim se od smijeha. Ne mogu se pohvaliti da imam nešto pretjerano zanimljivo susjedstvo, ali definitivno imaju više smisla za humor od Zauvijek susjeda sa Nove. Moja susjeda je starica na izmaku snaga, ima odlične viceve o životu i smrti.To je moja ''zauvijek susjeda''. Ekipa na Novoj je koma čovječe. Pitam se hoće li se ikada zatvoriti onaj lokal Nad lipom 35, svaki put kad čujem ''jel me netko tražio'', protrnem od iritacije. Pričanje bezveznih viceva u pauzi nekog pjevača ne predstavlja nikakav humor. Zato počivao u miru. Split mi se oduvijek sviđao, ali kada sam na tv-u vidio kakvu periferiju ima, ostao sam razočaran i tužan. Periferija city, još jedan pokušaj i još jedno veliko ništa.Pa kako će Begovićka biti duhovita, uz tolike životne brodolome. Posljednji pozdrav stanovnicima periferije. Dragi moji, evo vraćam se kući sa sahrane. Moram priznati da se osjećam mnogo bolje, svi su dva metra pod zemljom. Nakon mog kratkog govora, kojega sam dugo spremao svi su ostali hladni. Znam i zašto, shvatili su najzad, da je pokojni domaći humor bio sve samo ne to. Sada vas napuštam, sa željom da uskoro pogledamo nešto doista smiješno. Nešto da napokon, umremo od smijeha. Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Metox bloga. |
